Naša uključenost u svaki aspekt dječjeg života je nešto što se podrazumijeva. Ipak, trebamo imati svjesnost da naš stav i očekivanja koje usmjeravamo ka djetetu može izazvati otpor prema određenoj aktivnosti. Danas ćemo govoriti o našim ambicijama i uključenosti kada su u pitanju sportske aktivnosti.
Bavljenje sportom, bez obzira da li je riječ o odlascima na treninge ili je on dio dječje igre, ima svoje prednosti. Prije svega, sport povoljno utiče na razvoj djece i mladih osoba, a posebno kada je riječ o sticanju osobina kao što su odgovornost, upornost i sposobnost za timski rad. Treninzi su prilike za druženje i upoznavanje novih drugara, ali i kretanje – jednu od osnovnih potreba djeteta koje je presudno za zdrav psihofizički razvoj djeteta.
Sport unapređuje zdravlje, prevenira određene bolesti i kontroliše tjelesnu težinu. Poboljšava kondiciju i unapređuje usvajanje motoričkih vještina (bacanje, trčanje). Koncentracija i učenje su poboljšani, dijete stiče i razvija saompoštovanje.
Upravo su ovo razlozi zbog kojih trebamo poticati dijete da izabere određenu aktivnost kroz koju će se razvijati. Neka djeca će odmah pokazati interes za jedan određeni sport, dok će neka promjeniti više aktivnosti dok ne pronađu onu u kojoj uživaju. Možemo sugerisati određeni sport za koji smatramo da odgovara djetetovim sposobnostima ali ne insistirati. Ne potencirajmo takmičenje i pobjedu već druženje, zabavu i učenje novih vještina.
U odnosu na našu uključenost i odnos prema treninzima možemo izdvojiti tri osnovna ponašajna stila i to:
- Nezainteresovani roditelji, potpuno odsutni iz ovih dječjih aktivnosti, Ne dolaze na roditeljske sastanke, ne prate napredak. Nekada se desi da „prepuste“ treneru dijete zbog, npr. nedostatka vremena. U ovom slučaju dobrobit sporta je često svedena na minimum, a djeci treninzi postaju neugodni i stresni.
- Podržavajući roditelji, se informišu o događajima u sportskom klubu, podrška su treneru (ali se ne mješaju ujegov posao). Njihov cilj nije da dijete „igra svaku utakmicu“, osvaja prvo mjesto već su podrška i djetetu i treneru.
- Problematični (fanatični) roditelji, su se nerijetko i sami bavili sportom, te žele da dijete nastavi „tradiciju“. Usmjereni su isključivo na pobjedu, prisutni na skoro svim treninzima. Na takmičenjima budu primjećeni a na roditeljskim sastancima i sastancima kluba žele preuzeti glavnu ulogu.
Djetetu je potreba podrška u uključenost roditelja na jedan prihvatljiv način. Zdrava komunikacija roditelja i trenera, uz postavljene granice. Ne postavljajmo previsoke ciljeve, često nerealne, jer ćemo ga pokolebati, dodatno opteretiti, uticati na samopouzdanje i samopoštovanje.
Za sva dodatna pitanja obratite se psihološkom savjetovalištu IPD Roditeljskog savjetnika. Usluge savjetovališta su besplatne a možete nas kontaktirati putem e mail adrese, privatnom porukom na stranici ili pozivom na naš broj telefona.