Teško oboljenje člana porodice: da li i kako razgovarati s djetetom?

Postoje iznimno teške situacije s kojima se suočavamo tokom života, a koje trebamo podijeliti s djetetom. O teškim temama nikada nije jednostavno razgovarati, posebno kada se radi o teškoj bolesti člana porodice, što je i za odrasle ogromno emotivno opterećenje.

Kako im objasniti da je je njima bliska osoba, za koju su vezani, teško oboljela?

Način na koji ćemo razgovarati s njima ovisi o dobi, zrelosti djeteta ali i individualnim karakteristikama. Ne postoji univerzalan način koji možemo primjeniti na svako dijete, jer se svako razvija na različit način. Svakako, uvijek moramo reći istinu na način koji djeca mogu shvatiti i pripremiti se za promjene.

Djeci do osam godina ne treba davati puno detalja, dok će starija i tinejdžeri vjerovatno postavljati više pitanja i htjeti više informacija. Također, reakcije tinejdžera i malog djeteta se razlikuju. Neka djeca će se uznemiriti, biti preplavljena osjećajem straha, brige, neizvjesnosti i krivice. Neka će iskazati riječima kako se ojsećaju, a neka promjenama u ponašanju. Manja djeca ogu otići u regresiju, a sve s ciljem dobijanja pažnje.

Djeca starije dobi se mogu početi agresivno ponašati. Neka djeca se mogu ponašati kao da se ništa ne dešava. Sve ovo je uzrokovano gubitkom svakodnevne rutine (koja djeci daje osjećaj sigurnosti), suočavanjem s bolnom promjenom, osjećajem bespomoćnosti i ljutnje. Iz ovog razloga je, osim o bolesti, s njima poželjno razgovarati i o njegovim emocijama. Djeca određene dobi razumiju koncept smrti i umiranja, kao i da je smrt jedan od mogućih ishoda bolesti. Ne trebamo izbjegavati niti ignorisati ova pitanja.

Često pretpostavimo da dijete nije svjesno situacije koja se dešava. Tada izbjegavamo razgovor misleći da ga štitimo. Djeca znanju više nego što mislimo. Ona osjećaju kada se nešto događa, kao i naša raspoloženja.

U nekim slučajevima, djeci će možda zatrebati i podrška stručne osobe. Na to će nam ukazati slijedeći simptomi:

  • Ne može se samo nositi sa osjećajem tuge
  • Konstantno je zabrinuto što ometa njegovo funkcioniranje
  • Ne možemo doprijeti do njega razgovorom niti utješiti ga
  • Postaje preosjetljivo
  • Lako se ljuti
  • Dekoncentrisano je i popušta u školi
  • Povlaći se u sebe
  • Pokazuje promjene u hranjenju i spavanju/ne može spavati
  • Općenito se ponaša drugačije
  • Mnogo plaće
  • Ne zanimaju ga aktivnosti kojima se prije radovao

Ukoliko imate dodatna pitanja ili vam je potrebna stručna podrška, obratite se psihološkom savjetovalištu IPD Roditeljskog savjetnika. Usluge su besplatne, a možete nas kontaktirati putem e mail adrese, privatnom porukom na facebook stranici ili pozivom na naš broj.