3. Pružite podršku žrtvama
Pružanje podrške žrtvama nasilja nije samo čin solidarnosti, već i ključni korak ka njihovom oporavku i osnaživanju. Žrtve često prolaze kroz osjećaje straha, stida, krivice i izolacije, što ih može spriječiti da potraže pomoć ili napuste nasilnu situaciju. Društvene norme također mogu biti razlog zašto osobama može biti teško da prijave nasilje i dobiju potrebnu pomoć i podršku. Kada pružamo podršku, mi šaljemo poruku da žrtve nasilja nisu same, da nasilje nije njihova krivica i da imaju pravo na sigurnost i na dostojanstven život. Ovo je ključno za njihov emocionalni i psihološki oporavak, kao i za ponovnu izgradnju povjerenja u ljude i društvo.
Podrška žrtvama nije važna samo za žrtve, već i za društvo u cjelini. Svaka žrtva koja dobije potrebnu pomoć i izađe iz kruga nasilja postaje dokaz da je promjena moguća. Time se ohrabruju i druge osobe koje trpe nasilje da potraže pomoć, a društvo šalje jasnu poruku da nasilje neće biti tolerisano. Podrška žrtvama također pomaže u razbijanju stigme koja često prati nasilje, čineći ga vidljivim problemom koji zahtijeva sistemske promjene. Kada podržimo žrtve, doprinosimo stvaranju kulture gdje je nenasilje norma, a ne izuzetak, čime se prevenira buduće nasilje.
Ključne poruke podrške koje svako od nas može uputiti žrtvama uključuju:
- “Nisi sam/a.”
- “Nasilje nikada nije tvoja krivica.”
- “Vjerujem ti.”
- “Ovdje sam za tebe – slušam te i podržavam.”
- “Postoje ljudi i organizacije koji ti mogu pomoći.”
- “Zaslužuješ sigurnost, ljubav i poštovanje.”
Šta svako može učiniti u svojoj ulozi?
Nastavnici: Mogu obratiti pažnju na znakove nasilja kod učenika, uključujući povrede, povlačenje ili promjene u ponašanju. Nastavnici mogu osigurati da škola bude sigurno mjesto, mogu otvoreno razgovarati s učenicima o nenasilju i pružiti informacije o dostupnoj pomoći.
Pedagozi/Psiholozi: Mogu organizovati edukativne radionice o nasilju i ravnopravnosti, biti osobe od povjerenja za učenike koji trebaju podršku i koordinirati saradnju sa stručnim službama za zaštitu žrtava.
Roditelji: Roditelji mogu stvoriti sigurno okruženje kod kuće gdje se otvoreno razgovara o emocijama i problemima. Važno je da budu uzor nenasilnog ponašanja i pruže emocionalnu podršku djetetu ako posumnjaju na nasilje.
Učenici: Učenici mogu biti podrška svojim vršnjacima tako što će ih slušati i ohrabriti da potraže pomoć. Također, mogu prijaviti nasilje koje primijete u školi odrasloj osobi od povjerenja. Informirajte se o našoj kampanji „Jesi OK“ koja sadrži konkretne primjere kako vršnjaci mogu biti podrška osobama koje trpe nasilje.
Vršnjački edukatori: Edukatori mogu organizovati kampanje i radionice koje podižu svijest među vršnjacima, promovirajući empatiju, ravnopravnost i nenasilno rješavanje sukoba.
Vjerski lideri: Vjerski lideri mogu koristiti svoju platformu da javno osude nasilje, pruže moralnu i emocionalnu podršku žrtvama te usmjere zajednicu ka poštovanju i nenasilju.
Zdravstveni profesionalci: Osim što su u obavezi da prijave slučajeve nasilje kod pacijenata, mogu ponuditi diskretnu i povjerljivu pomoć, uključujući informacije o dostupnim uslugama, pravima i psihološkoj podršci.
Novinari: Novinari mogu podići svijest javnosti izvještavajući odgovorno o nasilju, bez senzacionalizma i dijeliti priče koje ohrabruju žrtve da potraže pomoć te promovišu nultu toleranciju prema nasilju.
Svako od nas ima moć da kroz svoju ulogu doprinese podršci žrtvama i prevenciji nasilja, čineći zajednicu sigurnijim i empatičnijim mjestom za život.