Kako će određeni sadržaj uticati na dijete, zavisi od njegovog emocionalnog stanja, sposobnosti razumijevanja, uzrasta, kognitivnog razvoja i interesovanja. Ono što najviše doprinosi razlici shvatanja medijskog sadržaja je upravo uzrast djeteta. Tako djeca mlađeg školskog uzrasta mogu memorisati samo dio važnih informacija zbog nesposobnosti povezivanja sadržaja u cjelinu. Nadalje, ne mogu prepoznati slijed uzrok – posljedica. Upravo zbog ove nemogućnosti razumijevanja, mlađa djeca, u poređenju sa adolescentima, sadržaj interpretiraju na pogrešan način. Na ovaj način djeca mogu usvojiti stavove i ponašanja koja su u suprotnosti s krajnjom namjerom porukle.S druge strane, adolescenti razumiju sadržaj u potpunosti. Osim kognitivnog, razumijevanje sadržaja je određeno i socio-emocionalnim i moralnim razvojem. U periodu djetinjstva, sadržaji koji se nude na TV-u i koji su popularni, privlačni su većini djece, a na tu privlačnost posebno utiču reakcije roditelja i vršnjak. Omni su za dijete model identifikacije i svaki sadržaj koji je interesantan osobi koja predstavlja autoritet za dijete, privlaći i pažnju djeteta. Dakle, djeca su u periodu djetinjstva vrlo podložna uticaju odraslog autoriteta, dok su u periodu adolescencije podložnija uticaju vršnjačke grupe.

Mehanizam djelovanja televizijskog nasilja je prije svega takav, da postepeno dovodi do ravnodušnosti i pasivnog odnosa prema nasilju u svakodnevnom životu. Kada je riječ o djeci, ovo ima i dodatne razloge: što je dijete mlađe, ono teže pravi razliku među pojedinim vrstama programa. Tako će, recimo, ratnu scenu u informativnom programu posmatrati manje-više isto kao i sličnu scenu u nekom filmu. Drugo, i još važnije, ono na taj način postepeno uči da je televizijsko nasilje samo ‘’kobajagi’’ i da je, čak i onda kad se zaista događa. Dijete izloženo velikim količinama nasilja prikazanog na televiziji i internetu postaje, tako, malo pomalo, sve ravnodušniji pojedinac, koga se stvarno nasilje u svakodnevnom životu sve manje tiče. Takav pojedinac će sve lakše dopuštati da ljudi oko njega budu žrtve nasilja, a i samo će lakše postati njegova žrtva. Ovako naučena ravnodušnost prema nasilju, dakle, širom otvara vrata novom nasilju.

U prosjeku, dijete provede oko tri do četiri sata dnevno uz televiziju, tj. najveći dio svog slobodnog vremena, te bez oblikovanog kritičkog odnosa prema datim sadržajima, podložniji su njihovim štetnim uticajima. Pored televizije, danas djeca sve više vremena provode i na internetu, pa su konzumenti Youtube i drugih kanala. Ne utiče samo ono što se prima putem medija, već i pasivnost okoline u kojoj dijete odrasta, pasivnost vršnjaka, porodice i škole

Ukoliko imate dodatnih pitanja ili vam je potrebna stručna podrška, obratite se psihološkom savjetovalištu IPD Roditeljskog savjetnika. Usluge savjetovališta su besplatne, a možete nas kontaktirati putem e mail adrese, privatnom porukom na Facebook stranici ili pozivom na naš broj telefona.

Tekst je napisan na osnovu publikacije “Mediji u najboiljem interesu djeteta” Unicef BiH

mediji-u-najboljem-interesu-djeteta.pdf (unicef.org)