Modul 6
Sve što ih okružuje na taj način utiče na oblikovanje njihovih uvjerenja koja potom rezultiraju različitim oblicima ponašanja. Osim onih pozitivnih, djeca su vrlo često pod uticajem i negativnih socijalizacijskih uticaja, koji se mogu štetno odraziti na osjećaj kompetencije i odnose s drugima. Takve su, naprimjer, sve poruke koje su diskriminirajuće po različitoj osnovi (spolnoj, vjerskoj, nacionalnoj, rasnoj, kulturnoj…). Ukoliko su im djeca izložena, to postaje dio njihovih uvjerenja, uticat će na interesovanja ili izbore koje će kasnije praviti, kao i odnose koje će graditi s drugima. Tako, naprimjer, ako djeca usvoje poruke u kontekstu spolne diskriminacije (muškarci su bolji matematičari, žene su slabiji vozači), to značajno može oblikovati njihova uvjerenja o mogućnostima, kompetencijama i pravima u pogledu muško-ženskih odnosa. Zbog toga je važno ovom pitanju posvetiti veliku pažnju u okviru dviju temeljnih zajednica učenja u kojima predškolska djeca provode najviše vremena – porodici i vrtiću.
Kroz program Zdravog odrastanja u vrtiću odgajatelji imaju ulogu kreirati rodno osjetljivo okruženje, a to znači da se nastoje odnositi prema djevojčicama i dječacima s istim poštovanjem i podržavati svako dijete da izrazi ideje i da u potpunosti učestvuje. Pritom se na umu ima dugoročni cilj kojem se teži, a to je da djeca razviju one stavove i oblike ponašanja koji će im pomoći da u budućnosti ravnopravno učestvuju u svojim bliskim odnosima, zajednici i društvu.
Polazeći od toga da djeca predškolske dobi nisu samo aktivna u usvajanju određenih stereotipa, već i u njihovom daljem reproduciranju, odgajatelji će na različite načine stvarati prilike za njihovo osvještavanje i rekonstruiranje. Naprimjer, ako dječaci rezervišu centar za građenje samo za sebe, a djevojčice centar za čitanje, odgajatelj će s djecom razgovarati i ukazati im da i djevojčice mogu biti dobre u građenju kao što dječaci mogu i trebaju čitati slikovnice. Dakle, odgajatelj će primjereno reagirati na rodnu segregaciju u vrtiću i pozivati dječake i djevojčice na zajedničko druženje, igru i učenje. Stvarat će uslove da se i dječaci i djevojčice mogu igrati sa svim igračkama u vrtiću i da se one ne dijele na igračke za dječake i igračke za djevojčice. Osim toga, odgajatelj će primjereno reagirati na verbaliziranje stereotipa poput onih „crvena boja nije za dječake“ ili „ne smiješ plakati, nisi djevojčica“, te pomoći djeci u njihovom osvještavanju i ispravljanju krivih uvjerenja.
Odgajatelji će također s djecom razgovarati o porodičnim odnosima bez stereotipa kako bi djeca razvila svijest da različite uloge mogu imati i mama i tata. Tako tata također može biti odličan u kuhinji i pripremati ukusna jela, a mama može biti veoma uspješna poslovna žena. Naprimjer: Tata može biti dobar kuhar. Koja jela najbolje pravi tata? Koristi li mama nekada alate i popravlja li nešto u kući? Razgovori o različitim ulogama roditelja, pa i njihovim zanimanjima, doprinose nestereotipnom shvatanju rodnih uloga i različitih očekivanja neovisno o spolu. Djeci može biti interesantno razgovarati o tome da muškarac može biti izvrstan kuhar, a žena upravljati avionom ili biti uspješna poduzetnica. Dakle, uz razgovor o porodičnim odnosima i ulogama djeca se spontano uvode u nestereotipno doživljavanje zanimanja odraslih. Kako bi djeca imala priliku za iskustveno učenje, odgajatelji će u goste pozvati, naprimjer, ženu policajku ili vozačicu tramvaja. Takve posjete pobuđuju dječiju radoznalost, te djeluju mnogo uvjerljivije za djecu.
Roditelji ponekad nisu ni svjesni da određenim komentarima ili zahtjevima mogu slati poruke koje su štetne za emocionalni razvoj djeteta ili za oblikovanje njihovog identiteta. Takva su, naprimjer, poruke: „Nemoj plakati, ti si dječak“ ili „Samo curice plaču, nemoj biti curica“. Vrlo često u odgoju djece griješimo kada od dječaka očekujemo da se suzdržavaju u izražavanju emocija, a djevojčicama se sugerira da je hrabrost, odvažnost ili liderstvo privilegija dječaka. I dječaci i djevojčice imaju pravo izraziti svoje emocije (na prihvatljiv način), a plakanje im pomaže da se oslobode nakupljenog stresa. Potiskivanje ili zadržavanje nakupljenih emocija može voditi do unutrašnjih nesvjesnih konflikata koji se kod djece mogu manifestovati na različite načine. Stoga je važno da roditelji i dječacima i djevojčicama dozvole ispoljavanje emocija uz dobno primjereno vježbanje samokontrole i prihvatljivih načina izražavanja. Osim toga, djevojčicama se treba prenositi poruka kako dječaci nisu manje vrijedni zbog toga što plaču, a dječacima da one nisu slabije zbog toga što plaču. Umjesto toga, potrebno ih je podučiti da svako ima pravo izraziti svoju emociju i poticati ih na iskazivanje empatičnog ponašanja kroz pružanje utjehe onome ko plače.
Osim navedenog, roditelji trebaju osvijestiti i druge stereotipe koje mogu prenositi svojoj djeci ili ukoliko ih djeca upijaju iz drugih medija, trebaju raditi na njihovom osvještavanju i uvjeravanju djece da je to pogrešno. Naprimjer, mnoge slikovnice mogu poticati tradicionalnu podjelu uloga ili zanimanja odraslih ili davati veću prednost dječacima u odnosu na djevojčice. Odabirom literature koja se djeci čita ili koju će uskoro djeca početi samostalno čitati može se značajno uticati na njihova uvjerenja i pogled na svijet. Roditelji mogu birati slikovnice u kojima će pronaći primjere koji podjednako osnažuju i dječake i djevojčice i potiču ih da prave izbore i odnose se prema drugima temeljem ravnopravnog dostojanstva.
Djeca trebaju shvatiti da uspjeh našeg djelovanja ovisi najprije o sposobnostima i trudu koji ulažemo, a ne o spolu. Zbog toga i žene i muškarci mogu biti dobri matematičari, fizičari ili vozači ukoliko se potrude da to budu. Stoga je u komunikaciji s djecom važno naglašavati da sva ljudska bića trebaju imati jednake mogućnosti za ostvarivanje svojih sposobnosti i prava.
