Modul 4
Svako dijete u tom procesu prolazi kroz određene razvojne faze, koje odgajateljima i roditeljima mogu poslužiti kao orijentir u razumijevanju pojedinih ponašanja karakterističnih za određenu dob, te mogu pomoći da primjereno reaguju u različitim situacijama.
Od 2. do 5. godine djeca postaju svjesnija i počinju pokazivati veći interes za spolne organe, kako svoje tako i druge djece. Stoga, nije neobično da u se tom periodu otkrivaju jedni drugima, što se najčešće dešava kroz igru (naprimjer, zajednička igra doktora). Učestalo je i skidanje odjeće, te šetanje i trčanje bez odjeće, uz pokazivanje golog tijela. Od 5. godine djeca pokazuju povećani interes za tijela koja vide i to izražavaju kroz postavljanje direktnih pitanja. Kasnije se javlja i sram od nagosti, te počinje skrivanje od drugih prilikom presvlačenja, zatvaranje u toalet i traženje privatnosti i prostora za sebe. Sve su ovo očekivane razvojne faze u kojima je važno pružiti adekvatnu podršku djeci kako bi razvijala vještine postavljanja ličnih granica, ali i naučila poštovati granice drugih.
Istraživanjem svoga tijela i posmatranjem neposredne okoline djeca otkrivaju šta im se sviđa, ali istovremeno opažaju i načine na koje članovi porodice pokazuju osjećaje jedni prema drugima. Ukoliko su roditelji/staratelji/uži članovi porodice opušteniji i otvoreniji kada su u pitanju teme vezane za spolnost, djeca će isto tako biti opuštenija i otvorenija za komunikaciju. Ako odrasli izbjegavaju tu temu, pokazuju da im je neugodno i da su to teme o kojima nerado govore, djeca će pojmiti spolnost kao nešto neprirodno i neprikladno, što zasigurno treba izbjeći. Djeca s kojom se odmalena razgovara i primjereno odgovara na njihova pitanja otvorenija su za komunikaciju u kojoj mogu naučiti poštovati svoju privatost, ali i privatnost drugih, postavljati granice u odnosu na svoje tijelo i iskazivanje osjećaja.
Predškolska djeca zbog svoje radoznalosti i prirodne težnje za novim saznanjima postavljaju najviše pitanja o spolnosti i ljudskoj reprodukciji, u poređenju s kasnijim razvojnim periodima (Kako bebe dolaze na svijet? Kako mama rađa bebu?). Zbog toga je veoma važno da učenje i razgovor o spolnosti i reproduktivnom zdravlju bude zastupljen u vrtiću.
U okviru programa Zdravo odrastanje u vrtićima se teme vezane za spolnost primjenjuju u cilju razvijanja dječije svijesti o tjelesnim granicama i odnosu prema svome tijelu kao i prema drugima, te načinima na koje ljudi iskazuju ljubav i privrženost. Također, imaju za cilj dobiti odgovore na pitanja koja se javljaju kao izraz težnje za spoznavanjem onoga što im je još uvijek nepoznanica. Odgajatelji će nastojati kreirati okruženje u kojem će se djeca osjećati sigurno da pitaju i dobiju odgovore primjerene njihovoj dobi. Koristit će se spontane situacije u grupi, naprimjer, kada neko dijete očekuje dolazak mlađeg brata ili sestre. To se može iskoristiti kao povod za razgovor o njihovim osjećajima, željama, strahovima ili promjenama koje nastupaju u porodici. Osim toga, odgajatelji će planirati realizaciju i drugih sadržaja koji imaju za cilj da djeca razvijaju svijest o sebi i bliskim odnosima s drugima.
S obzirom da djeca u vrtiću provode značajan dio vremena, nisu rijetke situacije u kojima ona dodiruju drugu djecu (u intimnim područjima), otkrivaju jedni drugima nago tijelo ili se žele poljubiti u usta. Stoga je neizmjerno važna primjerena reakcija odgajatelja, koja se neće zasnivati na ljutnji ili kazni (dijete dobija negativnu poruku koja ostavlja posljedicu na kasnije ponašanje u vezi s vlastitom spolnošću), već dobno primjerenom informacijom o granicama u odnosu prema tijelima drugih. Djeca od treće godine sposobna su naučiti socijalna pravila i uče da svako društvo (veliko ili malo) ima svoja pravila. Ukoliko odgajatelj primijeti da djeca u igri međusobno dodiruju intimne dijelove tijela, objasnit će da u vrtiću vrijedi pravilo da takva vrsta dodirivanja nije prihvatljiva. Djeca ne bi trebala ljubiti drugu djecu u usta ili dodirivati drugo dijete u intimnim područjima.
Djeca se upoznaju s različitim načinima pokazivanja osjećaja ljubavi i privrženosti (dodiri i poljupci) i načinima iskazivanja u različitim odnosima i kulturama. Naprimjer, uz slikovne kartice djeca uče da roditelji razmjenjuju nježnost poljupcima, majka može milovati dijete po kosi, prijatelji se mogu rukovati, a eskimi u znak privrženosti dodirivati nosiće. Osm toga, djeca uče da iskazivanje ljubavi i privrženosti ovisi o situacijama u kojima su nam dodiri i zagrljaji drugih potrebni (poljubac za laku noć ili zagrljaj kada smo uplašeni). Uče da postoje ugodni i neugodni dodiri/poljupci, koje volimo ili ne volimo, kao i kako pokazati da ne želimo da nas drugi ljube i grle. Istovremeno shvataju da postoje neugodni i neprikladni načini na koje ih drugi mogu dodirivati, kao što postoje i načini na koje ne treba dodirivati druge.
Djeca će također imati priliku da se upoznaju sa životnim ciklusom kroz koji prolaze sva živa bića, te promjenama koje nastaju odrastanjem. Razgovarat će o tome kako se ljudi rađaju kao bebe, rastu i odrastaju, sve dok ne postanu stari, a nakon toga umiru. Važno je znati da za djecu predškolske dobi pojmovi koji označavaju različite trenutke/stanja u životnom ciklusu čovjeka mogu biti vrlo apstraktni i nejasni. Takvi su, naprimjer, pojam smrti ili začeća/rođenja djeteta. Djeca ove dobi mogu postavljati mnogo pitanja o različitim fazama životnog ciklusa, pa će odgajatelji nastojati davati primjerene odgovore.
Veoma je važno da roditelji nastave razgovarati o prethodno opisanim sadržajima i u porodičnom okruženju. Kada djeca pokažu i objasne šta su radila u vrtiću, potrebno je odvojiti vrijeme i posvetiti pažnju tome. Tako će, naprimjer, djeca imati priliku dijeliti informacije sa svojim drugarima o danu kada su se rodila ili njihovom odrastanju. Sigurno je bilo mnogo situacija u kojima su roditelji već o tome razgovarali s djecom, a ukoliko nisu, važno je posvetiti se toj temi. Djeca to rado slušaju, a onda i prepričavaju drugima s osjećajem ponosa. Upravo takvi momenti značajan su doprinos dječijem spoznajnom razvoju, ali i doživljaju sebe. Važno je da sve što se kaže djetetu bude u pozitivnom tonu, uz priznanje njegove vrijednosti i dostojanstva. Roditelji mogu pronaći nekoliko fotografija ili najranijih uspomena vezanih za svoju djecu kada su bili bebe ili nešto stariji. Djeca ih mogu ponijeti u vrtić kako bi sa svojim drugarima podijelila priču o svom odrastanju.
Ukoliko su djeca u vrtiću učila odakle dolaze bebe, bilo bi dobro razgovarati i o toj temi i dati primjerene odgovore. Kako beba dolazi u mamin stomak? Odgovori trebaju biti primjereni dječijoj dobi, kao naprimjer: Ona nastane spajanjem jednog maminog dijela i jednog tatinog dijela. Taj novi dio je mali kao zrno graha, ali onda s vremenom raste dok od njega ne nastane beba veličine lutke. „Ti si premali/premala za to!“ nije primjeren odgovor.
Potrebno je kreirati atmosferu u kojoj će djeca bez suzdržavanja moći postavljati pitanja koja ih interesuju i dobiti podršku. Roditelji mogu nagraditi svako pitanje rečenicom poput: “Baš mi je drago što si me to pitao/pitala”. To će ih ohrabriti da i sljedeći put po odgovore dođu upravo roditeljima. Ako roditelji primijete da dijete dodiruje svoje intimno područje, takvu situaciju trebaju doživjeti kao priliku u kojoj dijete uči. Mogu reći: ”Vidim da te zanima tvoje tijelo. Želiš li da porazgovaramo ili da me nešto pitaš?“ Na ovaj način zadovoljit će prirodnu znatiželju o spolnosti i istodobno postaviti adekvatne granice ponašanja. Važno je ne “dizati paniku”, već se ponašati što prirodnije, jer spolnost nije ništa drugo do prirodan proces. Čak i kada je roditeljima neprijatno ili su zatečeni pitanjem djeteta, ne bi trebali izbjegavati odgovarati na pitanja promjenom teme ili ignorisanjem.
Za normalan spolni razvoj važno je ne izlagati dijete seksualnim aktivnostima odraslih uživo ni kroz medije. Potrebno je izbjegavati hodanje po kući bez odjeće. Ukratko, svako intimno ponašanje za koje se smatra da je neprimjereno pred drugima i u javnosti ne treba upražnjavati ni pred djecom.
