Modul 3
Djeca se u njemu susreću s vršnjacima koji se po interesima, iskustvima, tjelesnim karakteristikama ili porodičnim navikama mogu uveliko razlikovati. Međusobna interakcija u susretu takvih razlika otvara prostor za učenje o sebi i drugima, poticanju empatije i altruizma, te razvoju socijalnih vještina važnih za iniciranje i održavanje uspješnih odnosa s drugima.
Odnosi s drugima u ranom djetinjstvu baza su ili temelj svih narednih. Kvaliteta odnosa koju djeca uspostavljaju s drugima presudna je za njihov razvoj i doživljaj sebe. S obzirom na formativnu ulogu koju imaju, na kvalitetu odnosa posebno su osjetljiva predškolska djeca, pa je o njima potrebno promišljati u porodičnom i vrtićkom okruženju. Roditelji i odgajatelji trebaju biti pozitivni modeli i kreirati kontekst u kojem će djeca razvijati pozitivne stavove o drugima, te iskusiti altruizam, toleranciju, međusobno prihvatanje i uvažavanje u svakodnevnim odnosima.
Potrebno je imati na umu da su roditelji i odgajatelji za djecu uzori i da ona mnogo uče iz njihovih međusobnih odnosa. Način na koji međusobno komuniciramo u bračnim, rodbinskim, prijateljskim ili profesionalnim odnosima dopire mnogo snažnije do djeteta od bilo kakve pouke o kulturi dijaloga i poštivanja drugih. Stoga kreiranje okruženja u kojem djeca trebaju usvajati prve spoznaje o prihvatljivom ili neprihvatljivom odnosu prema drugima treba započeti radom na sebi i samorefleksiji vlastitih odnosa i stavova koje imamo prema drugima, drugom i drugačijem.
Predškolska djeca polaskom u vrtić ostvaruju prve vršnjačke interakcije, ali još uvijek nemaju razvijene sve vještine koje su im potrebne da se nose s različitim izazovima. Zbog toga im je potrebna povremena podrška odgajatelja i roditelja kako bi djeca produbila svoja socijalna znanja i razumijevanja, te razvila prosocijalne oblike ponašanja. Naprimjer, trebaju naučiti prepustiti prednost drugima, sačekati svoj red, uvažiti tuđe potrebe, osjećaje i granice, iskazati poštovanje prema drugima ili se znati zauzeti za sebe u situacijama vršnjačkog uznemiravanja.
U okviru programa Zdravo odrastanje u vrtiću posebno se stavlja naglasak na iskustvenom učenju osnovnih vrijednosti na kojima se temelje kvalitetni i uspješni odnosi, a to su međusobno razumijevanje i uvažavanje, prihvatanje drugog i drugačijeg, te razvijanje stava da su svi ljudi jednako vrijedni bez obzira na prirodu razlika. Djeca se potiču na iskazivanje altruističnog ponašanja i pozitivnog stava prema sebi, vršnjacima i drugim odraslim osobama, bez obzira na razlike. Uče se saradnji, dijeljenju, empatiji, prijateljstvu, strpljivosti, ljubaznosti i komunikacijskim vještinama.
Posebna pažnja pridaje se njegovanju prijateljskih odnosa. S obzirom da je potreba za prijateljstvom unutarnji nagon ili instinkt, jer djeca doživljavaju „poriv“ da budu s vršnjacima i da se povežu s njima, odgajatelj pažljivo opservira djecu i nastoji stvarati prilike da se svako dijete poveže s barem jednim vršnjakom. To djetetu omogućava da zadovolji svoju potrebu za pripadanjem, te mogućnost da kroz svakodnevnu interakciju izgrađuje svoju socijalnu kompetenciju. Osim toga, djeca predškolske dobi sklona su odbacivati djecu koja se na neki način razlikuju od ostalih i birati prijatelje koji su im slični po određenim karakteristikama, pa je uloga odgajatelja da djecu senzibilizira na postojanje različitosti koju treba prihvatati i poštovati. Osvještavanje razlika, njihovo prihvatanje i uvažavanje važna je okosnica raznovrsnih aktivnosti kojima će se djeca baviti u vrtiću u okviru ovog modula.
Osim usmjeravanja komunikacije na promoviranje pozitivne interakcije među djecom, kultiviranja i poticanja dječijih interakcija, odgajatelj se posvećuje i kreiranju fizičkog okruženja vrtića. Polazeći od toga da na dječije prihvatanje različitosti utiče sve ono što se nalazi ili ne nalazi u njihovom fizičkom okruženju, kroz program Zdravo odrastanje nastoji se kreirati inkluzivno fizičko okruženje vrtića. To podrazumijeva mogućnost da djeca kvalitetnim oblikovanjem fizičkog okruženja vrtića budu izložena različitostima, naprimjer, da se igraju s lutkom koja ima naočale ili slušni aparatić, s lutkom druge boje kože, da se na fotografijama koje su izložene na zidovima nalaze i djeca s invaliditetom i slično. Takvo okruženje promovira svijest i dijalog o različitostima i uveliko određuje dječije prihvatanje i uvažavanje razlika.
Sigurno svi želimo da djeca budu ljubazna, empatična, vješta u komunikaciji i prijateljskim odnosima. Sve navedeno pripada domeni socijalne kompetencije, koju djeca trebaju izgrađivati i vježbati u socijalnim interakcijama. Za razvoj socijalne kompetencije djeci je potrebna podrška u socijalnim interakcijama jednako kao što im je za učenje plivanja u bazenu potreban trener. S obzirom da djeca najviše vremena provode u porodici i vrtiću, gdje ostvaruju najintenzivnije socijalne interakcije, roditelji uz podršku odgajatelja mogu kreirati poticajan kontekst za unapređenje socijalne kompetencije predškolskog djeteta.
Kroz program Zdravog odrastanja u vrtiću djeca će učiti o prijateljstvu i načinu kako mogu svoje prijateljstvo iskazati. Naučit će da ruke služe za iskazivanje prijateljstva, a ne za udaranje. U tim aktivnostima između ostalog dobit će radni list Moja ruka prijateljstva, na kojem trebaju upisati svoje ime ili zalijepiti fotografiju i razgovarati o svim načinima iskazivanja prijateljstva drugima. Roditelji to mogu podržati razgovorom u kojem se mogu oslanjati na sljedeća pitanja: Šta je za tebe prijateljstvo? Kako znaš da ti je neko dobar prijatelj? Ko je tvoj najbolji prijatelj? Kako ti iskazuje svoje prijateljstvo? A ti njemu/njoj? Osim toga, roditelji mogu pomoći da djeca učvrste svoja vršnjačka prijateljstva druženjem izvan vrtićkog konteksta, u obližnjem parku ili nekim organiziranim susretima vikendom. Stvaranjem konteksta za druženje s vršnjacima, posebno s onima prema kojima dijete izražava prijateljsku naklonost, roditelji podržavaju razvoj dječije društvenosti i socijalne interakcije.
Veoma važna odrednica svih aktivnosti u vrtiću jeste razgovor o različitostima i izgrađivanje stava po kojem svi imaju ista prava i da ničije potrebe nisu važnije. U vrtiću se ohrabruje razgovor o razlikama u boji kože, kose, očiju, lica, tjelesnim karakteristikama, kulturološkim elementima i slično. Roditelji to mogu podržati tako da iniciraju razgovor o različitostima ili odgovaraju na spontanu dječiju znatiželju u raznovrsnim životnim situacijama ili pak kada primijete da njihovo dijete ima podrugljiv ili stav odbacivanja drugih. Veoma je važno da roditelj reaguje na ponašanje djeteta koje nije prihvatljivo i kroz razgovor mu pomogne da produbi socijalna znanja i razumijevanja. Na taj način omogućava mu da razvije i iskaže prihvatljive oblike ponašanja prema drugima i prevenira njihovo manifestovanje u vršnjačkim interakcijama.
Važno je napomenuti da se uvažavanje i prihvatanje drugih gradi od najranijih dana i da počiva na svakodnevnim porukama koje djeca upijaju u svom okruženju. Stoga roditelji imaju veliku odgovornost u modeliranju, osvještavanju i iniciranju socijalno prihvatljivih oblika ponašanja prema drugima.
