Moje tijelo

Djeca vrlo rano pokazuju interes za svoje tijelo i ta istraživanja prije svega rezultat su radoznalosti koja se vezuje za misteriju tjelesnog funkcioniranja: Čemu služi ovaj dio tijela? Zašto izgledam drugačije? 

Upoznavanje i prihvatanje vlastitog tijela predstavlja značajnu kariku u procesu kreiranja tjelesnog integriteta (izgled, spol, anatomija i fiziološke funkcije pojedinih dijelova tijela, mogućnosti i sl.), jačanju samopoštovanja i stvaranju zdravih odnosa s drugima. 

Pozitivan odnos prema vlastitom tijelu gradi se postepeno, od prvih taktilnih iskustava do prvih spoznaja o sebi. Dijete predškolskog uzrasta nalazi se na početku tog puta. Ono upoznaje dijelove svoga tijela i njihove funkcije, usvaja zdrave navike, prvenstveno higijene tijela, pravilne ishrane i načina održavanja tijela zdravim. Stvaranje okruženja u kojem će se dijete osjećati slobodno da razgovara, pita i traže odgovore, da istražuje i bude radoznalo uvjet je za razvijanje osjećaja prihvatanja, ponosa i poštovanja svoga tijela. 

Djecu predškolske dobi, kao istraživače po rođenju, intenzivno zanimaju razlike između dječaka i djevojčica. Vole eksperimentirati i donositi zaključke. To njihovo zanimanje za vlastito tijelo i interesovanje za tijelo drugoga potpuno je prirodno i jedan od načina da shvate svijet oko sebe, a ujedno predstavlja i poticaj roditeljima i odgajateljima za početak razgovora o razlikama između dječaka i djevojčica i pravilnom odnosu prema tome. Međutim, dječiju znatiželju ponekad može sputavati svijet odraslih ukoliko je opterećen pretjeranom brigom ili tabuiziranjem. Taj nepovoljni uticaj može se prevazići ukoliko odrasli prihvate i shvate činjenicu da su glavne potrebe male djece da budu voljena i njegovana, kako fizički tako i emocionalno. Na taj način djeca će učiti voljeti i prihvatiti sebe i svoje tijelo. 

Šta u kontekstu navedene teme i na koji način djeca uče u vrtiću u okviru programa „Zdravo odrastanje“?

U okviru programa Zdravo odrastanje djeca će imati priliku da prošire i sistematiziraju svoja prethodna znanja i iskustva o ljudskom tijelu. Odgajatelj će uz pomoć različitih medija omogućiti djeci da istražuju osnovne funkcije različitih dijelova tijela i unutrašnjih organa, naprimjer: Kako hrana putuje kroz naše tijelo? Kako funkcioniše mozak? Osim toga, djeca će se poticati na uočavanje tjelesnih sličnosti i razlika: Šta me čini jedinstvenim? Po čemu se razlikujemo? U tu svrhu odgajatelji mogu organizirati različite aktivnosti: posmatrati ljudsko tijelo u knjigama i enciklopedijama, upoređivati visinu i težinu djece u grupi, označiti na zidu visinu svakog djeteta, istraživati ko je najviši ili ko je najniži, posmatrati i razgovarati o međusobnim razlikama u boji kose, kože ili očiju. Sve navedene aktivnosti imaju za cilj da djeca postanu svjesna da su svi različiti, ali istovremeno i jedinstveni, te da se prema sebi i drugima bez obzira na tjelesne razlike trebaju odnositi s poštovanjem (ovo se posebno odnosi na djecu s posebnim potrebama). 

U identificiranju i imenovanju osnovnih sličnosti i razlika u dijelovima tijela nužno se javlja i uočavanje spolnih razlika, što čini osnovu za razgovor o razlikama između djevojčica i dječaka. Koristeći spontane situacije, ali i ciljane aktivnosti, odgajatelji će razgovarati s djecom o razlikama između dječaka i djevojčica, uvesti pojam privatnih2 dijelova tijela (koja djeca uglavnom imenuju onako kako su to naučila u porodičnom okruženju i šta pripada dječijem svijetu) i istaći značaj poštovanja vlastite privatnosti i privatnosti drugih. Određenim aktivnostima dat će se poseban značaj pitanju fizičke privatnosti, odnosno one koja je vezana za naše tijelo, privatne (intimne) dijelove tijela i sram od nagosti. Zašto trebamo privatnost kada obavljamo nuždu, kada se presvlačimo ili tuširamo? (Zato što smo nagi i zbog toga se možemo sramiti, što je sasvim prihvatljivo. Isto tako, drugi ljudi nas ne bi trebali vidjeti kada smo nagi, naše nago tijelo je naša privatnost.) Šta trebamo uraditi ako želimo privatnost? (Trebamo vrlo jasno reći drugima da želimo privatnost. Naprimjer, možemo drugima objasniti da želimo da pokucaju prije nego uđu u prostoriju u kojoj se presvlačimo ili tuširamo i sl. Možemo reći NE ukoliko ne želimo da druga osoba uđe u prostoriju u kojoj se presvlačimo). Tako, naprimjer, svakodnevni odlazak u toalet može biti prilika za razvijanje svijesti kod djece o potrebi za privatnošću i značaju poštovanja privatnosti drugih. 

U cilju odrastanja, odnosno prelaska djece u odrasle osobe koje će razvijati poštovanje ne samo prema drugima već i prema svome tijelu, prihvatati ga i njegovati, odgajatelj će kroz različite aktivnosti razvijati svijest o očuvanju zdravlja, ličnoj higijeni i usvajanju zdravih životnih stilova. Kada se zdrave navike posebno naglašavaju u ranom djetinjstvu, djeca će biti sklonija njegovanju svog tijela kroz život, više će poštovati i brinuti o svom, ali i o tijelima drugih.

Smjernice za nastavak aktivnosti u porodičnom okruženju

Program Zdravo odrastanje, koji se realizira u vrtiću, roditelji mogu podržati kroz nastavak opisanih aktivnosti u porodičnom okruženju. To znači da mogu zajedno s djecom istraživati ljudsko tijelo, učiti o njegovim dijelovima i unutrašnjim organima ili pak o sličnostima i razlikama. Posebno vrijedne mogu biti sasvim spontane situacije kada dijete uočava tjelesne razlike (boju kože, oblik očiju, visinu) ili nedostatke (ljudi bez određenih dijelova tijela ili slabovidni). Najvažnija poruka koju dijete tada treba primiti jeste da smo svi slični i drugačiji, ali istovremeno i jedinstveni, te da svako zaslužuje poštovanje bez obzira na razlike i tjelesne nedostatke. Ovo je posebno važno zato što neka djeca vrlo često mogu odbacivati ili imati podrugljiv/nasilan stav prema onima koji se na neki način razlikuju od njih. Osim toga, veoma je važno njegovati jedinstvenost djeteta, razvijati njegovo samopouzdanje i poticati ga u stvaranju pozitivne slike o sebi. 

Razgovor o privatnosti može se nastaviti i u porodičnim okruženju. Roditelji trebaju djetetu pokazati da poštuju njegovu potrebu za fizičkom privatnošću (vezano uz njegovo tijelo i nagost), ali isto tako naučiti dijete da to poštuje kod drugih. Kod djece je potrebno već vrlo rano razvijati svijest o poštivanju vlastitih i tuđih granica, što ima važnu ulogu u razvoju tjelesnog integriteta. Tako je, naprimjer, važno djetetu objasniti zašto treba pokucati prije nego što negdje uđe, zašto se ne treba presvlačiti pred drugima ili zašto drugi ne bi trebali biti nagi pred njim.

Kako u vrtiću tako i u porodičnom okruženju, djeca trebaju učiti o svom zdravlju, ličnoj higijeni i zdravim životnim stilovima, pa bi roditelji trebali iskoristiti spontane situacije kao prilike za razgovor s djecom i podučavanje. Na taj način pomažemo djeci da razviju poštovanje prema svom tijelu, da ga prihvataju i vole, što je jedna od važnih pretpostavki da odrastu u osobe koje će brinuti o sebi.