Već smo govorili o važnosti podrške emocionalnom razvoju djeteta, uzrasta od do godina, kao jednom od najvažnijih procesa u razvoju ličnosti. Ono s čim ćemo se danas upoznati je emocionalna inteligencija: šta podrazumjeva i zašto je važna.

Ono što većina nas potencira, kao najbitniji preduslov svih postignuća, je akademska inteligencija. Za nas ona je mjera uspjeha, a kada su djeca u pitanju, najčešće je izjednačavamo sa znanjem koje se stiče u školi i ocjenama. Iako je više nego poželjno razvijati akademsku inteligenciju, čije su odlike jaka logika, brže savladavanje školskog gradiva i bolje razumijevanje pojedinih oblasti.

Međutim ona je samo jedan u nizu faktora budućih uspijeha (doprinosi 20%). Ono što u velikoj mjeri utiće na daljnja postignuća je i emocionalna inteligencija. Emocionalna inteligencija govori o motivaciji i istrajnosti u slučaju neuspjeha, kontroli nagona,ovladavanju raspoloženjima, interpersonalnim odnosima. Potičući je i njegujući, mi zapravo djecu pripremamo na razne životne izazove, krize, mogućnosti, promjene, poteškoće. Učenjem vještina nošenja sa stresom, ustrajnost, strpljivost, uvidom i spoznajom vlastitih emocija i ponašanje te razumijevanjem emocija ljudi oko nas mi potičemo njen razvoj. Važno je naglasiti da životna dob ne predstavlja ograničenje i nikada nije niti prerano niti prekasno uticati na razvoj emocionalne inteligencije na neki od slijedećih načina:

Pred djecom ne smijemo skrivati svoje osjećaje. Bez obzira što oni izazivaju žaljenje i tugu, djeca moraju znati da ne možemo uvijek biti sretni i zadovoljni. Takvim primjerima im pokazujemo da se svi osjećamo različito i da je dobro pokazivati i dobre i loše emocije. Time ih uvodimo u realan svijet u kojemu odrastaju.

Djeci uvijek moramo pokazati da su problemi izvan njih, da oni nisu problem, da je problem uvijek moguće riješiti te potaknuti njihovo razmišljanje. Samostalno rješavanje problema od najranije dobi omogućuje razvijanje raznih strategija pomoću kojih sami dolaze do rješenja.

Djeci je potreban osjećaj samostalnosti u rješavanju određene situacije, a takav način im podiže samopouzdanje koje je dio emocionalne inteligencije.

Djeca kroz svoje odrastanje moraju naučiti razumjeti i izraziti svoje osjećaje. U ranijoj dobi dijete moramo upoznati s emocijama i načinima na koji ih izražavamo. U najranijoj dobi se to postiže crtanjem. Ako crtamo nasmiješeno dijete, i govorimo o tome kako je ono sretno, zadovoljno, voljeno, dijete će se tako upoznati s emocionalnim rječnikom. Isto je tako i kod osjećaja koji pobuđuju žalost, tugu, razočaranje

Ukoliko imate dodatna pitanja, nedoumice ili vam je potrebna podrška, dostupne su vam besplatne usluge IPD psihološkog savjetovališta. Možete nas kontaktirati putem privatne poruke na našoj facebook stranici “IPD Roditeljski savjetnik”, e mail adrese ili telefonskim pozivom

Ovaj članak izrađen je u okviru projekta @RELOADWesternBalkans, koji finansira @eubih, a implementira @UNDPBiH. Sadržaj ovog članka, kao i nalazi prikazani u njemu, isključiva su odgovornost Instituta za Populaciju i Razvoj i ni na koji način ne odražava stavove #EU, niti #UNDP#ReLOaD#ReLOaDBiH#LocalDemocracy#WesternBalkans