U savremenom svijetu djeca i adolescenti suočavaju se s brojnim izazovima koji ozbiljno ugrožavaju njihovo fizičko, mentalno i socijalno zdravlje, a time i njihov puni razvojni i obrazovni potencijal (1). Već na početku 21. stoljeća, kako ističe UNESCO (2001), u gotovo svakoj zemlji svijeta sposobnost velikog broja djece i mladih da uče i napreduju bila je narušena uslijed složenih zdravstvenih i socijalnih problema. Glad, pothranjenost, nedostatak mikronutrijenata, parazitske infekcije, zloupotreba droga i alkohola, nasilje, povrede, rana i neplanirana trudnoća, kao i infekcija HIV-om i drugim spolno prenosivim bolestima, predstavljaju ozbiljne prijetnje zdravlju, dobrobiti i životima djece i mladih (2).
Pored zaraznih i socijalno uslovljenih rizika, nezarazne bolesti – poput gojaznosti, dijabetesa tipa 2, astme i mentalnih poremećaja – sve češće predstavljaju ozbiljan izazov za zdravlje djece i mladih (3). Mnoge nezarazne bolesti imaju svoje porijeklo u djetinjstvu. Fizička neaktivnost, nezdrava ishrana, izloženost alkoholu i duhanu, te nezdrava ili nesigurna okruženja predstavljaju važne faktore rizika za pojavu nezaraznih bolesti (). Iako se neke nezarazne bolesti pojavljuju u odrasloj dobi, druge direktno pogađaju djecu. Uobičajena stanja uključuju anemiju, astmu, rak, dijabetes, srčane bolesti, gojaznost, povrede i nesreće.
Rizik od razvoja nezaraznih bolesti, uključujući astmu, kardiovaskularne bolesti, dijabetes i rak, počinje tokom prenatalnog perioda i raste tokom cijelog životnog vijeka, od ranog djetinjstva do kasne odrasle dobi (5). Tokom adolescencije—perioda istraživanja i ponašanja u potrazi za nezavisnošću—mnogi rizici za nezarazne bolesti postaju očigledniji.
Obrazovanje u službi prevencije nezaraznih bolesti
Obrazovanje o prevenciji nezaraznih bolesti u ranom djetinjstvu važan je preduslov za usvajanje zdravih životnih navika koje mogu trajati cijeli život (6). Kroz dobro osmišljene programe prevencije u predškolskim ustanovama, osnovnim i srednjim školama, djeca i mladi mogu steći osnovna znanja o značaju uravnotežene ishrane, redovne fizičke aktivnosti i očuvanja mentalnog zdravlja, kao i o štetnosti loših navika poput pušenja, konzumacije alkohola i prekomjerne upotrebe digitalnih uređaja. Osim što doprinose fizičkom zdravlju, ovi programi podstiču razvoj odgovornog odnosa prema sopstvenom tijelu i blagostanju.
Dugoročno, sistematska edukacija u ranom uzrastu može značajno smanjiti rizik od razvoja hroničnih nezaraznih bolesti, čime se unapređuje opšte zdravlje populacije i smanjuju opterećenja zdravstvenog sistema.
U tom kontekstu, životne vještine (life skills) predstavljaju ključne sposobnosti koje djeci i mladima omogućavaju da donose zdrave odluke, razvijaju otpornost i uspješno se nose sa svakodnevnim zahtjevima života.
Šta su životne vještine?
Životne vještine su niz psihosocijalnih i interpersonalnih sposobnosti koje pomažu pojedincima da razmišljaju kritički, komuniciraju efikasno, upravljaju emocijama i razvijaju zdrave odnose. One nisu urođene – razvijaju se učenjem i praksom, posebno u djetinjstvu i adolescenciji, kada se formiraju navike, vrijednosti i obrasci ponašanja. Obrazovni sistem ima izuzetno važnu ulogu u razvoju životnih vještina. Kroz obrazovanje temeljeno na vještinama, učenici ne usvajaju samo znanje, već i alate za život – kako da rješavaju probleme, sarađuju s drugima, nose se sa stresom i čuvaju svoje zdravlje.
Takav pristup uključuje:
- Interaktivne metode (diskusije, igre uloga, simulacije, timski rad),
- Fokus na učenje kroz iskustvo,
- Aktivno uključivanje učenika u rješavanje stvarnih problema.
Vještine važne za zdravlje
U kontekstu promocije i zaštite zdravlja, životne vještine se nazivaju i psihosocijalne kompetencije jer predstavljaju skup vještina, sposobnosti i stavova koji omogućavaju individui da efikasno reaguju na zahtjeve i izazove svakodnevnog života. Ove vještine omogućavaju djeci i mladima da razvijaju pozitivne odnose sa drugima, izražavaju svoje emocije na adekvatan način, donose informisane odluke i rješavaju probleme. Vještine obuhvataju emocionalnu inteligenciju, socijalne vještine, samoregulaciju, empatiju, rješavanje konflikata i druge vještine koje su ključne za uspješno funkcionisanje u društvenim i emocionalnim situacijama.
Životne vještine definirane na opći način znače kombinaciju znanja, ponašanja, stavova i vrijednosti i označavaju posjedovanje neke vještine i znanja da se nešto učini ili postigne cilj (7). One uključuju kompetencije kao što su kritičko mišljenje, kreativnost, sposobnost organiziranja, društvene i komunikacijske vještine, prilagodljivost, rješavanje problema, sposobnost saradnje na demokratskoj osnovi koje su potrebne za aktivno oblikovanje mirne budućnosti.
Za djecu i mlade, razvoj psihosocijalnih kompetencija je od vitalne važnosti jer im pomaže da se nose sa stresom, prilagode promjenama, izgrade pozitivne odnose sa drugima i izgrade pozitivno samopouzdanje. Ove kompetencije im omogućavaju da se uspješno integrišu u školsko okruženje, da izgrade podržavajuće odnose sa vršnjacima i odraslima, te da se nose sa izazovima odrastanja i adolescencije, kao što su pritisak vršnjaka, konflikti i problemi sa samopouzdanjem. Takođe, psihosocijalne kompetencije imaju dugoročne koristi po zdravlje, jer su povezane sa smanjenim rizikom od mentalnih poremećaja, depresije i anksioznosti, kao i sa boljim opštim zdravljem i kvalitetom života u odraslom dobu.
UNICEF predlaže korištenje kurikuluma i obrazovnih alata koji će doprinijeti razvoju sljedećih psihosocialnih kompetencija (8):
| Samosvjesnost | Interpersonalne vještine | Misaone vještine |
| 1. Upravljanje stresom 2. Emocionalna regulacija 3. Pozitivno razmišljanje 4. Samopoštovanje | 5. Empatija 6. Vještine slušanja 7. Interpersonalna efikasnost 8. Rješavanje sporova 9. Upravljanje odnosima 10. Pouzdana komunikacija | 11. Postavljanje ciljeva 12. Donošenje odluka 13. Rješavanje problema 14. Kritičko i kreativno razmišljanje 15. Vještine izvršne funkcije 16. Otpornost |
Primjeri iz prakse – kako razvijati pojedine vještine?
- Učenje „kako reći NE“ u školskim radionicama može pomoći djeci da izbjegnu rizična ponašanja poput konzumiranja supstanci.
- Vježbe kontrole bijesa pomažu u prevenciji vršnjačkog nasilja i poboljšavaju emocionalno zdravlje.
- Simulacija donošenja odluka u nastavi omogućava adolescentima da prepoznaju i analiziraju faktore koji utiču na zdrav izbor – npr. kako se postaviti prema vršnjačkom pritisku da voze bicikl bez kacige.
Zašto su životne vještine važne za prevenciju NCD?
Životne vještine mogu pomoći u rješavanju ili izbjegavanju zdravstvenih problema s kojima se mladi mogu suočiti, kao što su upotreba alkohola, duhana i droga – sve to je povezano s razvojem nezaraznih bolesti (NCDs).
- Životne vještine omogućuju djeci i mladima da pretvore znanje, stavove i vrijednosti u stvarne sposobnosti (tj. šta raditi i kako to raditi); omogućavanje mladima da steknu takve sposobnosti može povećati svijest o faktorima rizika povezanim s NCDs.
- Efektivno sticanje i primjena životnih vještina može utjecati na način na koji se djeca i mladi ponašaju prema svom zdravlju, kako u ponašanju, tako i u stavovima.
- Životne vještine doprinose percepciji samoučinkovitosti, samopouzdanja i samopoštovanja kod djece i mladih, te stoga igraju važnu ulogu u sposobnosti da se odupru štetnim ponašajnim navikama koje mogu doprinijeti razvoju NCDs.
- Obrazovanje o životnim vještinama pomaže u promicanju komunikacijskih, kritičkih i pregovaračkih vještina potrebnih za zdravi razvoj djece i mladih i prevenciju ponašanja povezanih s rizikom.
- Kada su djeca i mladi podučeni životnim vještinama, vjerovatnije je da će usvojiti i održati zdrav način života tokom školovanja i ostatka svog života.
- Obrazovanje o životnim vještinama promiče pozitivne društvene norme koje mogu utjecati na šire okruženje zdravstvenih usluga za mlade, škole, osoblje i porodice.
Sadržaj je nastao u okviru projekta Zdrave zajednice u Bosni i Hercegovini. Projekat „Zdrave zajednice u Bosni i Hercegovini“ uz finansijsku podršku Vlade Švicarske provode Federalno ministarstvo zdravlja i Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske u saradnji sa Institutom za populaciju i razvoj.
Reference:
- World Health Organization. (2023). Policy on prevention and control of noncommunicable diseases in children, adolescents, and young adults.
Dostupno na: https://www.paho.org/sites/default/files/2023-08/cd60-7-e-policy-controlling-preventing-ncds.pdf
- World Health Organization. (2003). Skills for Health. Skills-based health education including life skills: an important component of a child-friendly/health-promoting school.
- NCD Alliance. (2025). NCDs and Sustainable Development. Children and youth. Dostupno na: https://ncdalliance.org/why-ncds/ncds-and-sustainable-development/children-and-youth
- United Nations Children’s Fund. (2019). Programme guidance for early life prevention of non-communicable diseases.
Dostupno na: https://www.unicef.org/media/61431/file
- Pan Amercian Health Organization. (2024.). Risk factors for noncommunicable diseases in children, adolescents, and young adults
- United Nations Children’s Fund. (2019). Programme guidance for early life prevention of non-communicable diseases.
- UNESCO. (2024.). TVETipedia Glossary.
Dostupno na: https://unevoc.unesco.org/home/TVETipedia+Glossary/lang=en/show=term/term=life+skills
- UNICEF. (2022). Sveobuhvatni okvir životnih vještina: pristup zasnovan na pravima i životnom ciklusu za izgradnju životnih vještina