Dragi roditelji,
mnogi među nama nisu upoznati s činjenicom da se nasilje među djecom javlja već u najranijim, vrtićkim danima. O ovom vidu nasilja govorimo kada dijete ili grupa djece namjerno, kroz izvjestan vremenski period ismijavaju drugo dijete, nazivaju ga pogrdnim imenima (verbalno nasilje) udaraju, grizu, tuku (fizičko nasilje). Također, nasilje može biti indirektno, bez fizičkog i verbalnog elementa, a prepoznajemo ga kroz isključivanje djeteta iz grupe, ignorisanje i širenje lažnih, ružnih, štetnih priča. Sama po sebi, djeca nisu „zla“ i niko od nas se ne rađa kao nasilna osoba. Ipak, rijetke su vrtićke skupine u kojima ne postoji grubost prema vršnjacima (već u jaslicama djeca mogu imati tragove ujeda).
Djeca sklona vršenju nasilja u vrtićkoj dobi uvijek, kao uzrok tog ponašanja, imaju dublje, potisnute razloge. Neki od njih mogu biti povezani sa adaptacijom na novo okruženje, dijeljenje igračaka i pažnje s drugom djecom, odvajanje od roditelja i sl. što može pouzrokovati jaku neugodnu emociju koju dijete oslobađa kroz nasilje, a ne zna je drugačije artikulisati. Nadalje, uzrok grubosti prema vršnjacima može biti i model ponašanja s kojim djete upoznaje u porodičnom okruženju. Posljedice nasilnog ponašanja možemo prepoznati kroz odbijanje odlaska u vrtić, glavobolje, bolove u stomaku, razdražljivost, izbjegavanje društva, poremećaj sna, često poboljevanje, povućenost, nesigurnost i sl.
Kroz saradnju odgajatelja i roditelja, i drugih stručnjaka ovaj problem treba uočiti, prepoznati i adekvatno reagovati. U suprotnom, ovaj problem dodatno usložnjava, a nasilan model ponašanja postaje dio ličnosti. Imajmo na umu da je prevencija nešto što ne smijemo zanemariti. A kako? Učeći se empatiji, regulaciji emocija, socijalnim kompetnecijama, prihvatanju drugih i drugačijih vlastitim granicama koje daje tijelo, privatnosti, djeca počinju poštovati svoje ali i granice drugih. Ovo su samo neke od dobrobiti koje projekat „Zdravo odrastanje“ omogućava svojim aktivnostima. Iako podrazumjeva određene module, on se reflektuje na kompletan razvojni proces i formiranje ličnosti. Nažalost, u svakodnevnom životu se susrećemo sa shvatanjem da je ovo samo jedna od faza odrastanja kroz koju smo više manje svi prošli, te da će se problem riješiti sam od sebe. Ovo je pogrešan pristup jer moramo znati da djeca, i žrtva i počinilac nasilja, istinski pate i potreba im je pomoć.
Ukoliko imate dodatna pitanja, nedoumice ili vam je potrebna podrška, dostupne su vam besplatne usluge IPD psihološkog savjetovališta. Možete nas kontaktirati putem privatne poruke na našoj facebook stranici “IPD Roditeljski savjetnik”, e mail adrese ili telefonskim pozivom.
Ovaj članak izrađen je u okviru projekta @RELOADWesternBalkans, koji finansira @eubih, a implementira @UNDPBiH. Sadržaj ovog članka, kao i nalazi prikazani u njemu, isključiva su odgovornost Instituta za Populaciju i Razvoj i ni na koji način ne odražava stavove #EU, niti #UNDP#ReLOaD#ReLOaDBiH#LocalDemocracy#WesternBalkan