Odrastanje djece često doživljavamo kao set određenih normi koje mališani trebaju dosegnuti u određenim fazama razvoja: kada će početi puzati, sjediti, hodati. Ipak, kao jedan od najvažnijih ciljeva podrazumijevamo početak govora koji se javlja oko jedne i po godine starosti djeteta, mada razvoj govora nije fiksan i varira od djeteta do djeteta. To naravno ne znači da trebamo ignorisati norme i odustati od poticanja ovog specifičnog razvoja. Postoje mnoge aktivnosti i igre čije korištenje, već od samog rođenja, ubrzava dolazak prvih riječi.
Govor je uslovljen i uobličen socijalnim poljem te za njegov normalan razvoj nužan je niz organskih, psihičkih i socijalnih činilaca. Primjeren razvoj govora prati slijedeći slijed: U dobi od 2-3 godine dijete ima riječ za gotovo sve stvari i pojmove. Koristi se rečenicama od 2-3 riječi i postavlja pitanja, traži predmete imenujući ih. Kod djece od 3-4 godine govor je najčešće razumljiv i nepoznatima. Govori o događajima u vrtiću i kod prijatelja. Služi se brojnim rečenicama koje imaju četiri i više riječi, a izgovor nekih glasova još uvijek ne mora biti pravilan. Dijete u dobi 4-5 godina razumije gotovo sve što se govori u njegovoj okolini, može slijediti pričanje priče, poznaje 4 osnovne boje, ima pojam broja. Može ispričati kraći slijed događaja, posjeduje dosta bogat rječnik, i govori tečno s malim brojem pogrešaka u izgovoru i gramatici.
Koji su pokazatelji da dijete ima teškoće u govoru i kada potražiti stručnu pomoć?
Najčešći govorni poremećaji djece predškolskog uzrasta su mucanje i poremećaj izgovora glasova (dislalija) koji se javlja samostalno ili uz druge poremećaje govora. Manifestuje se kao izostavljanje glasova unutar riječi, zamjena glasova drugim glasovima ili iskrivljen izgovor. Pomoć treba potražiti ako dijete u dobi između 5 i 5,5 godina nije usvojilo pravilan izgovor svih glasova.
Mucanje je poremećaj fluentnosti govora za koji je karakteristično ponavljanje dijelova riječi, rečenica , produžavanje glasova, zastoj u govoru.
Usporen razvoj govora javlja se kod djece čiji se govor još razvija, ali je, u odnosu na vršnjake, razvoj sporiji. Djeca razumiju što im se govori, ali sama ne govore dovoljno, nemaju formiranu rečenicu, u rečenici nedostaju glagoli, veznici, rječnik je siromašan, na govor ih treba posebno poticati.
Poremećaj govora alalija obuhvata senzornu alaliju (potpun nedostatak govora) i motornu alaliju (teškoće u ekspresivnom govoru). Senzorna alalija je kada dijete ne razumije govornu poruku, plačljivo je, sa povremenim napadima vrištanja i bacanja na zemlju i ima kratkotrajnu pažnju. Dobro čuje, ali ima perceptivne smetnje na nivou auditivnih centara u mozgu.
Motorna alalija se javlja kada dijete razumije, izvršava naloge, komunicira gestovima i ima nekoliko dvosložnih riječi. Neka djeca sa ovim poremećajem se povlače u sebe, šutljiva su, a neka pokazuju nemir, agresivnost i lošu pažnju.
Ukoliko imate dodatnih pitanja ili vam je potrebna stručna podrška, obratite se psihološkom savjetovalištu IPD Roditeljskog savjetnika. Usluge savjetovališta su besplatne, a možete nas kontaktirati putem e mail adrese, privatnom porukom na Facebook stranici ili pozivom na naš broj telefona