U člancima do sada govorili smo o vršnjačkom nasilju iz perspektive žrtve i počinitelja. Danas ćemo obratiti pažnju na tzv. posmatrače nasilja.

Za početak, prisjetimo se šta podrazumijevanmo pod vršnjačkim nasiljem; ono je svjesna okrutnost usmjerena prema drugom s ciljem sticanja moći, a nanošenjem psihičke i/ili fizičke boli. Među djecom, nasilje može biti verbalno (vrijeđanje, širenje glasina, ismijavanje), ekonomsko (iznuđivanje novca, krađa), kulturalno (vrijeđanje na nacionalnoj, radnoj ili religijskoj osnovi), fizičko (guranje, udaranje, čupanje), emocionalno (ignorisanje) i spolno (neželjeni fizički kontakt i uvredljvi komentari).

Većina djece nije stalno izložena nasilju odnosno ne čini stalno nasilje, već su često u situacijama kada posmatraju tuću, vrijeđanje, svađu. Iako smo skloni misliti da „posmatrači“ staju na stranu žrtve ili da su neutralni, istina je da dio njih svojom reakcijom (svjesno ili nesvjesno) podržava nasilje: aktivno (postanu sudionici u nasilju), ili pasivno (ne pružaju pomoć žrtvi,). Na osnovu reakcije možemo govoriti o šest tipova posmatrača:

• Sljedbenici – aktivno se priključuju nasilju;
• pasivni počinitelji – oni čine publiku ili se smiju te na taj način potiču počinitelja nasilja;
• pristaše – pasivni počinitelji – podržavaju nasilnička ponašanja, ali ne sudjeluju aktivno;
• posmatrači koji stoje daleko – gledaju nasilje i zauzimaju stav;
• mogući branitelji – ne vole nasilje i misle da treba pomoći, ali ne pomažu žrtvi;
• branitelji – brane i tješe žrtvu.

Nekoliko je razloga zbog kojih počinioci nasilja imaju podršku

• Počinitelji nasilja imaju određeni „ugled“ među vršnjacima – oni su “cool” , a ostali im se dive. Uticaj na posmatraća će biti intenzivniji što je njegov osjećaj nesigrunosti veći.
• Posmatrači se često boje da će im se, ako pokušaju spriječiti nasilje, počinitelj nasilja osvetiti ili da će izložiti problemu nekog iz svog društva.
• U slučaju da steknu utisak da je nasilnik na određen način nagrađen za svoje ponašanje, promatrač je skloniji uključivanju.
• Osjećaj manje odgovornosti i krivice za ono što čini kad je dio grupe.
• Kod djece postoji strah da će ih vršnjaci izbaciti iz društva ako se ne ponašaju na sličan način kao i oni.
• Mnogi žrtvu smatraju odgovornom za nasilje jer ih je izazivala, manje im je simpatična, vide je u negativnom svjetlu, te joj zato teže prilaze u pomoć.
• Smatraju da njihova reakcija ne bi ništa promjenila.

Nasilje među vršnjacima destuktivno djeluje na sve aktere u njemu. Štetno je za počinioca, žrtvu ali i posmatrače.

Za sva dodatna pitanja obratite se psihološkom savjetovalištu IPD Roditeljskog savjetnika. Usluge savjetovališta su besplatne, a možete nas kontaktirati putem e mail adrese, privatnom porukom na stranici ili pozivom na naš broj telefona.